bookmate game
sr
Livros
Vukašin Milićević

Vaskrsenje

Roman o čoveku, njegovom smislu, instituciji i apsurdu koji ih povezuje.

Okružni sudija Lazar V. je čovek besprekorne karijere, besprekorne porodice, besprekornih padova. Svojom krivicom i tuđom voljom našao se u središtu mreže događaja povezanih sa moćnicima, kriminalom, beskrupuloznom okolinom, ratnim žrtvama i zločincima, u situaciji u kojoj samo njegovo postojanje znači apsurd. Trenutak se pretvara u večnost, ali „božanska intervencija“ čitavu stvar čini samo još gorom. Lazar traži izlaz, ali svaki njegov pokušaj da urazumi apsurd pokazuje se naivnim. Jedino gore od pakla sadašnjosti je budućnost koju bi taj pakao mogao proizvesti. „Vaskrslom“ Lazaru još jedino preostaje pokušaj da se iskupi…
Da li roman Vaskrsenje govori i o Bogu? Ako govori, poruka je jasna: sumnja je jedina usluga koju mu čovek može učiniti.
„Od teologa i sveštenika se u našem konzervativnom (mada je primerenija reč ’konzervisanom’) društvu ne očekuje da se upušta u tako ’neozbiljan’ posao kakav je pisanje romana, pogotovo ako teolog i sveštenik — a Vukašin Milićević je i jedno i drugo — već u uvodnim rečenicama Vaskrsenja napiše da teolozi ’bulazne’ i da je poenta s paklom ’što nema razlike između posledice i kazne’. Vaskrsenje je srećan (i redak) spoj poezije i teologije koji će — ako se drugačije ne naredi — obogatiti i srpsku teologiju i srpsku književnost.“
— Svetislav Basara
„Pred čitaocima je nevjerovatan roman u koji će oni, siguran sam, povjerovati jer je pun istina o nama. A ja sam neizmjerno sretan što na scenu stupa jedan novi pisac, tako široko obrazovan a iskren, tako talentovan a neuobražen, riječju, surovo pošten, čije veliko znanje i poštenje na najbolji način, kroz književni tekst, postaju ’svetiljka koja se stavlja na sto da svetli svima’.“
— Vladika Grigorije
151 páginas impressas
Publicação original
2024
Editora
Laguna
Já leu? O que achou?
👍👎

Impressões

  • DRAGANcompartilhou uma impressãohá 2 meses

    Bravo Vukašine,odličan roman.

  • Bojanacompartilhou uma impressãohá 10 meses
    👎Não recomendo

    Nista nisam razumela

  • Verica Zivadinoviccompartilhou uma impressãoano passado
    👍Vale a leitura
    🔮Segredos Obscuros

    Kratka i upečatljiva priča čiji sadržaj čitaoca ostavljs bez teksta.
    Nemojte zanemariti ovu knjigu

Citações

  • Nenadfez uma citaçãoano passado
    Politika je dekadencija rata, rat u kojem uvek pobeđuju kukavice i licemeri jer se vodi po njihovim pravilima. U tome je problem. Zato naš narod uvek „dobija u ratu, a gubi u miru“.
  • Emir Besirovicfez uma citaçãohá 5 dias
    – Nema boljeg utočišta za zločince od uniforme. Svejedno da li je ta uniforma popovska, vojna ili policijska – prekide me starac.
  • Emir Besirovicfez uma citaçãohá 5 dias
    – Vаs dvoje ćete u vašoj sobi, naravno, a nas troje možemo ovde, u dnevnoj, ima dovoljno mesta – reče Ona obraćajući se meni i Ženi. – Ovo sve može da se razvuče, je l’ tako? – pitala je pokazujući na fotelju i sofu.

    – Da, da, naravno – reče Žena. – Sad ću vam doneti i posteljinu.

    Legli smo. Žena je brzo zaspala. Zagrlio sam je i mirisao joj kosu, ali nisam mogao da zaspim. Trajalo je dugo, predugo, minuti su se razvlačili u sate. Pritiskale su me misli, tutnjale su kroz tišinu u koju je moja kuća utonula. Gde sam juče, u isto ovo vreme, bio? Gde sam bio čitavih godinu dana!? Bilo bi dobro da imam pri ruci neki lek, bensedin ili tako nešto…

    Izgubljeno vreme je oduvek bio moj omiljeni demon. Sećam se kako me je rano pogodila misao, imao sam možda desetak godina, da čovek trećinu svog ionako kratkog života provede u nesvesti, u snu. Ako tome pridodamo i onih prvih nekoliko godina života kojih u našem sećanju po pravilu nema, kao da i nismo bili živi, a ponekad i nekoliko poslednjih – nemalo ljudi i njih provede u nesvesti, trećina života polagano klizi ka polovini. Nije li to besmisleno?

    Jeste, ali to je tek početak, jer ostatak života…

    Tek je ostatak besmisao jer taj ostatak je svesno gubljenje vremena, ta misao mi je došla kad sam već bio malo zreliji i stariji. Gledao sam tako ljude na ulici, starce koji su teglili robu na pijacu, znojave šofere u gradskom prevozu, gimnazijske profesore utonule u rutinu, katkad nepodnošljivo žovijalne, sve te ljude koji iste stvari na isti način rade već deceniju, dve, tri, pet, i to zovu iskustvom. Pitao sam se kad su svi oni poslednji put nešto u životu zaista uradili ili kad im se, da snizim kriterijume, poslednji put nešto zaista desilo, i nalazio sam da je svaki odgovor, baš kao i pitanje, sasvim besmislen…

    Gledao sam sve to i ispunjavao se prezirom.

    Nikad nikog nisam uistinu mrzeo. Međutim, veoma je malo onih koje nisam prezirao.

Nas estantes

fb2epub
Arraste e solte seus arquivos (não mais do que 5 por vez)