Nevini

Još jedanput je Matt stigao na avion upravo kada su se spremali zatvoriti vrata. On se smjesti u svoje sjedalo pokraj prolaza, zatvori oči i probudi se tek kada je pilot objavio da slijeću u Reno.

Olivia je ubrzanim hodom prešla tri kilometra. Uskočila je u autobus koji je tuda prolazio ne mareći kamo će je odvesti. Izišla je u centru Elizabetha. Na stanici su u nizu stajali taksiji.

“Kamo?” upita je vozač.

Ona je pokušavala doći do daha. “Aerodrom u Newarku, molim vas.”

Lawrence spusti ruku na prsa krupnoga muškarca. “Ja te samo tražim dolar, čovječe.”

“Miči ruke s mene.”

“Dolar. Tražim li pre...”

Tada ju je Dollinger pustio.

Olivia je oklijevala, ali ne dugo. Kada je Dollinger objema rukama zgrabio Lawrencea za košulju, ona je bila spremna. Skočila je van i počela trčati. “Trči, Liv!”

Lawrence joj to nije morao reći dvaput.

Dollinger pusti Lawrencea i naglo se okrene. Lawrence mu skoči na leđa. Dollinger ga strese sa sebe kao da je prhut. Tada Lawrence učini nešto doista nepromišljeno. Udari Dollingera smeđom vrećicom. Olivia je čula kako je pivska boca zazvonila. Dollinger se okrene i udari Lawrencea u prsa. Lawrence se sruši s treskom.

Dollinger vikne: “Stani, FBI!” Neće ići, veliki!

Olivia je čula motor automobila. Kotači su zaškripali kada je Yates krenuo. Ona baci pogled iza sebe.

Dollinger ju je sustizao. U ruci je držao pištolj.

Zaostajao je za njom možda kojih petnaestak metara. Trčala je najbrže što je mogla. Ovo je njezin kvart. Ona je u prednosti, zar ne? Skrene u stražnju uličicu. Bila je prazna - nikoga na vidiku. Dollinger ju je slijedio. Ona se usudi baciti pogled iza sebe. On ju je stizao s lakoćom.

Ona se okrene naprijed i potrči još brže. Pokraj nje proleti metak. Pa još jedan. O, Bože. On puca!

Morala je izići iz uličice. Morala je pronaći mjesto gdje ima ljudi. Ta ne bi je se valjda usudio upucati pred mnoštvom.

A možda i bi?

Ona skrene natrag na ulicu. Automobil je tamo čekao. Yates pojuri prema njoj. Ona se otkotrlja preko parkirana automobila na pločnik. Bili su kod stare Pabst Blue Ribbon pivovare.

Uskoro je više neće biti, zamijenit će je još jedan bezlični trgovački centar. Ali u ovome bi joj trenutku ruševna građevina mogla značiti spas.

Čekaj malo, gdje je ona stara taverna?

Ona naglo skrene ulijevo. Bila je u dnu druge uličice. Sjetila se. Olivia se nije usudila pogledati iza sebe, ali mogla je čuti njegove korake. Sustizao ju je.

“Stani!”

Hoću vraga, pomisli ona. Taverna. Gdje je, dođavola, bila ta taverna? Ona skrene udesno.

Bingo, pronašla ju je!

Vrata su bila zdesna. Još samo malo. Ona potrči jače. Zgrabi kvaku upravo u trenutku kada je Dollinger skrenuo u uličicu. Ona povuče vrata i padne unutra.

“Upomoć!”

Unutra je bio jedan muškarac. Sušio je čaše iza šanka. Iznenađeno je pogleda. Olivia se digne i brzo navuče zasun.

“Hej!” vikne pipničar. “Što se ovdje događa?”

“Netko me pokušava ubiti!”

Vrata se zatresu. “FBI. Otvorite!”

Olivia odmahne glavom.