sr
Livros
Miroslav Antić

Obično petkom

Nema plemenitije stvari nego kad čoveku omogućiš da zabeleži sebe.

Dok je radio kao profesionalni novinar, Miroslav Antić je u novosadskom Dnevniku pisao kolumnu „Obično petkom“, u kojoj je donosio reportaže, anegdotska razmišljanja, prikaze, svedočanstva i opaske. Ali ne treba tražiti u tim tekstovima prozaičan novinarski opis ili puko prenošenje informacija — Antić i u novinskom tekstu uvek ima zrno poetske pobune i lirski komentar.

U lepoti ovih tekstova treba tražiti pre svega istinu da u našem trajanju nailazimo na razna pitanja, a pesnik u ulozi novinara na njih uvek ima odgovor: neočekivan, nužan, nepobitan…

„’Obično petkom’ bio je moj pokušaj da sa malo tuge i osmeha imitiram Čehova. Ja sam drukčiji temperament, pa to nije ni nalik na njega, mada bih bio ponosan da jeste… Mislim da sam u novinarstvu stvorio nešto između informacije i književnosti — nekakav hibrid koji je potreban čitaocima, koji smo mi zvali feljtonistika. Novine su, iz dana u dan, pune vesti, informacija, a čoveku je to malo. Voli da pročita tekst koji ne pripada šemi, liči na život. To sam našao.“
— Miroslav Antić
117 páginas impressas
Publicação original
2024
Editora
Laguna
Já leu? O que achou?
👍👎

Impressões

  • b3918465145compartilhou uma impressãohá 12 dias
    👍Vale a leitura
    🌴Livro de Praia
    🐼Fofinho

  • Jelena Dinićcompartilhou uma impressãohá 23 dias
    👍Vale a leitura
    🌴Livro de Praia

Citações

  • Jasna Prokovićfez uma citaçãomês passado
    Доиста верујем, да друга љубав не сме да буде друга. Мора да се избрише све што је пре ње било, као да се никада није волело ни сањало, и да све почне из почетка.

    Друга љубав, ако је права, мора бити прва љубав.
  • Anafez uma citaçãohá 16 dias
    Неки тамо Толстој рекао је једном, а многи су то после на разне начине понављали, рекао је да човек може и у Јасној Пољани, у селендри једној руској да направи престоницу света, само ако се он осећа као престоница.
  • Jelena Dinićfez uma citaçãohá 23 dias
    У ствари сви радимо један исти посао. И васпитачи и уметници и психолози и социолози и естете и разне установе, удружења… све је то једна огромна представа, једна велика илузија, трудимо се да створимо од тих малишана ваљане људе, па некад, као да немамо мере, претерамо, помешамо све, будемо сувише присутни, одузмемо им детињство парче по парче и Траволта, и Марини, и ја, и они други, у редовној и ваншколској настави. Па научени тако на јурњаву, на грчеве и трку, ти безазлени малишани, којима нови реформисани програм већ довољно крњи дане и године, постају помало хистерични, постају исувише стармали, грицкају нокте, постају неуротичари, имају психозе, нервозе, хипнозе…

Nas estantes

  • Laguna
    Laguna
    • 1.6K
    • 5.2K
  • Danka Tadić
    Romani
    • 135
    • 15
fb2epub
Arraste e solte seus arquivos (não mais do que 5 por vez)