bookmate game
sr
Livros
Borislav Pekić

Zlatno runo IV

Tamo gde se čudesno susreću prošlost i budućnost stvoren je jedan od najboljih romana srpske književnosti…

„Da si ti mene tome učio umesto što sam pred gostima morao da recitujem beslovesne himne svetome Savi i da ponavljam kako onaj ko laže taj i krade, ko krade ubija, a ko ubija ne vešalima završava, kad je već i poslednjoj budali na svetu jasno da je istina upravo obrnuta, da ko najviše laže posatje moćan, ko krade bogat, a ko najviše ubija ne završava na omči, nego u đačkoj čitanci…“ Borislav Pekić

Oživljavajući nam porodicu Njegovan, u istorijskim sunovratima i značajnim događajima od antičkih vremena, preko Sulejmana Veličanstvenog, do Drugog svetskog rata, Pekić nas kroz ovaj roman vodi do krajnje mitske metafore, plovidbe Argonauta na Istok, po zlatno runo Života.

„Zlatno runo obeležava čitavu jednu istorijsku epohu i stoji u samom vrhu književnosti napisane na srpskom jeziku u drugoj polovini XX veka. (…) Roman je ostvaren kao ciklus od sedam velikih samostalnih delova, koji su iznutra povezani porodičnom sudbinom balkanskih Cincara, pomešanih sa srpskim stanovništvom i srpskom građanskom klasom u njenom usponu u raspadanju.” Predrag Palavestra

„Zlatno runo je klasik naše književne epohe i udžbenik za mnoge pisce, alem-kamen jedne književnosti.” Anđelka Cvijić

Prvi put ekskluzivna kolekcija celokupnog književnog opusa Borislava Pekića.
620 páginas impressas
Publicação original
1980
Editora
Laguna
Já leu? O que achou?
👍👎

Citações

  • Marija Petrovicfez uma citaçãohá 2 anos
    Nacionalno dostojanstvo preti da košta đavo i po. A gospoda konzuli međunarodnim uzlovima vezani. Balkan, Srbija, Beograd liče na klupko gusto isprepletane paučine, po kojoj, tu i tamo, bespomoćne i diplomatskim sluzima ulepljene, vise muve vitalnih srpskih interesa, u očekivanju koji će ih pauk, ruski, austrijski ili turski svariti. „Anatolikon zitima“, „Istočno pitanje“, koje je godinama mutilo mozak Njegovoj ekselenciji Buolu, još nema odgovora. Svi Dvorovi, sve Potencije, baš ga ovde, na Balkanu, traže. Kao što mu je prakticirao otac, traže tako da ga ne nađu, dabogme, jer niko ništa ne bi da izgubi, svi bi sve da dobiju.
  • Marija Petrovicfez uma citaçãohá 2 anos
    Srbija je na preobrte brza zemlja, stanije je političesko rovito, ne bih voleo da se nešto sluči, da Pravitelstvo padne, ili do kakve bune dođe, jer onda se kod nas automatično stornira i ono malo evropejskog prava što ga uživamo, te bije ko koga stigne, a ko je čiji i s kakvim pasošem, gleda se tek kad se prebrojavaju mrtvi.
  • Marija Petrovicfez uma citaçãohá 2 anos
    ­tvačkom.

    Da kod nas u Srbiji žena ne živi kao metla u ostavi, te se vadi kad kuću treba čistiti i pajati, a opet u mrak tura kad se domaći poslovi obave, pa treba u goste ići ili vizite primati, kad se o ozbiljnim muškim stvarima ima debatirati, odluke donositi i Otečestvo urediti tako da što zgodnije i komotnije za muškarce bude — a ženama što Bog i Gazda — ja bih vam, možda, i od veće koristi bila. Ovako, kao duduk ne znam ništa. Od inozemnosti sam videla jedino Zemun, a obećano mi je i Pančevo. Ostalo mogu da vidim na Pastellbildima. Kad, to jest budem imala vremena. A onda više neću imati oči, jer ću ih u međuvremenu izgubiti u šivenju i krpljenju. Kad bolje razmislim, pitam se šta fali toj hospitujućoj ciganskoj bestiji, što nam, ko god cirkuskog ždrebca, uzjahala sina pa ga tera da preko Firme, porodice i graždanskih obzira gazi? U čemu su moje bogataške privilegije? Prednosti mojega čaršijskog ugleda? Šta ja to, za materu božju, imam više nego ona, smem više nego ona, mogu više nego ona, umem više nego ona? Ona sme čak i na čibuk tatarski da puši, pa da svi to nađu „zdravo šik“, a kad bih nešto ja zadimila, mene bi prozvali kurvom ili vešticom. Jer kod nas, da se poštivaju, pušu jedino ajdučice, i to iz narodne pesme. Ostalo su kurve i veštice. Ona sme i jahaće pantalone da nosi, zbog kojih bi mene naša napredna i s Evropom se utrkujuća čaršija častila takvom šikanom da bih morala jal u manastir, jal i sama u cirkus. Ona se može frakati kao dodola, svi će reći kako je „u toku svetske mode“, za mene bi kazali da nisam „u toku mozga“. Ponekad mi, gospodine, zaista dođe da uzmem za ruke ove moje buduće „ugledne nesrećnice“, pa da se kao trupa prijavimo istome Interkontinentalu za artistkinje. Da se i one malo muškaraca najašu, a ne da ih čitavog svog pečalnog veka kao majke, sestre, ćerke i supruge na krkače kroz život nose dok oni pušu i o životu načalno divane.

Nas estantes

fb2epub
Arraste e solte seus arquivos (não mais do que 5 por vez)