Zasto nisu pitali Evansa

Bobby, sigurna sam da ćemo se morati vratiti dugačkim putem natrag, do početka. I to brzo jer zavjesa samo što se nije spustila.

- »S tijelima posvuda razbacanim« - reče Bobby. – A što nas je upetljalo u šou? Četiri riječi koje su, što se nas tiče, bez značenja.

Zašto nisu pitali Evansa?

- Nije li čudno, Bobby, to što smo otkrili mnoge nosioce uloga i naslutili nove, a da se uopće nismo približili tajanstvenom Evansu?

- Imam ideju o Evansu! Čini mi se da Evans zapravo uopće nije važan, iako smo baš od njega krenuli. Kao u onoj Wellsovoj pripovijeci o princu koji je podigao divni hram oko grobnice svoje Ijubljene. Kada je hram bio dovršen, samo je jedna stvar stršala, pa je princ naredio da je uklone. Bila je to grobnica.

Carstairs je bio Kanadanin. Dr Nicholson je bio Kanađanin. A dr Nicholson je imao i tamnoplavi »talbot«.

Bila je uvjerena da je baš Alan Carstairs bio žrtva iz Marchbolta, mrtvac iz ponora. Ispunjavao je sve uvjete. Nije imao intimnih prijatelja ni rođaka u zemlji, pa će se njegov nestanak primijetiti tek poslije dužeg vremena. Čovjeic koji je često putovao u Afriku i Južnu Ameriku neće nikome nedostajati odmah.

- Na tragu sam Bassington-ffrenchu.

- Vidi, vidi.

Bassington-ffrench, naš Bassington-ffrench, živi u selu Staverley u Hampshireu, u zgradi Merroway Courtkoja pripada njegovom bratu. Naš Bassington-ffrench živi tamo s bratom i suprugom.

- Čijom suprugom?

- Bratovom, dakako. Ali to nije važno. Važno je kako ćemo se ti, ja ili oboje uvući u njihovu kuću. Bila sam tamo i proučila okolicu.

U blizini je viđen automobil - odgovori inspektor. Tamnoplavi »talbot«. Čovjek iz Lock'sa zabilježio mu je broj, GG 8282, i primijetio da je otišao u pravcu St.

- Čula sam da su mu džepovi bili nabijeni papirima iz kojih se saznalo da je bio strani agent, a znam i za verziju po kojoj su mu džepovi bili puni droge ili falsificiranih novčanica.

Inspektor se srdačno nasmija.

- Kakvih li priča!

- Ja, međutim, vjerujem da je u džepu imao uobičajene stvari.

- I to malo njih. Neoznačenu maramicu, nešto sitniša, kutiju cigareta i nekoliko zabilješki na papirićima. Nikakvog pisma. Da nije bilo te fotografije, dobrano bismo se namučili da ga identificiramo. Kao da je u pitanju sudbina.

- Pitam se da li je - reče Frankie.

Žrtva tragedije u Marchboltu identificirana je prošle noći zahvaljujući fotografiji koju je nosio uza se. Potvrđeno je da je na njoj gospođa Lea Cayman. Pošto je s gospođom Cayman uspostavljena veza, ona je odmah doputovala u Marchbolt i identificfrala unesrećnog kao svoga brata Alexa Pritcharda. Gospodin Pritchard se nedavno vratio iz Sijama. Izbivao je izEngleske deset godina i bio se spremao da pješice obiđe Wales. Istraga će se održati u Marchboltu sutra.

Nadam se da ga nitko nije gurnuo dolje, što ti misliš? - upita Frankie dok je služavci predavala prtljagu.

- Gurnuo? Zaboga, ne. Zašto?

- Pa tako bi sve bilo mnogo uzbudljivije, ne bi li? odgovori Frankie dokono.