Smrt na Nilu

Simone — pozvala ga je. Brzo ju je pogledao. Na tranutak mu je lice ozario onaj njegov dječački izraz.

— Sve sam pokvario — rekao je. — Izgubio sam glavu i sve priznao. Žao mi je Jackie, iznevjerio sam te. Nasmiješila mu se.

— Sve je u redu, Simone — rekla je. — Bila je to luda igra koju smo izgubili. To je sve. Pomakla se ustranu. Nosači su prihvatili nosila. Jacqueline se sagla i privezala vezice na cipelama. Ruka joj je munjevito poletjela prema rubu svilene čarape i ona se uspravila držeći nešto u ruci. Iznenada se prolomio oštar prasak.

— Tijelo Simona Doylea samo se zgrčilo i zatlm smirllo. Jacqueline de Bellefort je kimnula. Sekundu-dvije stajala je mirno, držeći pištolj u ruci.

Letimično se osmijehnula Poirotu. U trenutku kad je Race skočio prema njoj, uperila je mali pištolj u svoje srce i pritisla. Polako je pala, sklupčavši se na podu.

— Odakle joj, do đavola, taj pištolj? — povikao je Race. Poirot je osjetio nečiju ruku na svom ramenu. Gospođa Allerton tiho je upitala:

— Vi ste znali?

— Imala je nekoliko tih pištolja — kimnuo je Poirot. — To sam shvatio onoga dana kad se pri pretresu jedan našao u Rosalijinoj torbici. Jacqueline je sjedila za njezinim stolom. Kad je shvatila, da će se provesti pretres, brzo ga je spustila u torbicu druge djevojke. Kasnije je otišla u Rosalijinu kabinu i uzela ga natrag, pošto je njenu pažnju usmjerila na uspoređivanje ruževa za usne. Kako su i ona i njezina kabina dan prije pretražene, nije bilo potrebno ponoviti pretres.

— Vi ste željeli da to uradi? — upitala je gospođa Allerton.

— Jesam. Ali ona sama nije željela završiti tako. Zato je Simon Doyle umro lakšom smrću nego što zaslnžuje.

— Ljubav može biti vrlo opasna — stresla se gospođa Allerton. Zato se i većina velikih ljubavnih priča pretvara u tragedije. Gospođa Allerton pogledala je na Tima i Rosalie, koji su stajali jedno uz drugo na suncu, i iznenada strasno izustila:

— Hvala Bogu, još ima i sreće na svijetu.

— Kao što i sami kažete, madame, hvala Bogu.

Želite li stvarno reći — upitao je Ferguson s nevjericom, — da se radije udajete za tog odvratnog starca nego za mene?

— Upravo to. Vi niste pouzdani! S vama mi ne bi bilo nimalo ugodno živjeti. A on nije starac, još nema ni pedeset!

— Ima trbuh — otrovno je primijetio Ferguson.

— Ja imam okrugla leđa — odgovorila mu je Cornelia. — Uopće nije važno kako netko izgleda. On smatra da bih mu mogla pomagati u poslu, i objasnit će mi sve o neurozama. Otišla je.

— Da li ona to zaista misli? — obratio se Ferguson Poirotu.

— Sigurno. Znači, draža joj je ta napuhana stara mješina od mene?

— Bez sumnje — žmirkao je Poirot.

— Ona je zaista vrlo originalna mlada žena — rekao je.

— Takvu ste vjerojatno prvi put sreli u životu.

Ljudi kažu da ljubav sve opravdava, ali to nije istina — zakimao je Poirot. — Žene koje vole muškarca, kao Jacquelfne Simona, vrlo su opasne. To sam rekao i kad sam ih ugledao prvi put. Previše ga voli, ta malena! To je istina.