sr
Livros
Zoran Milekić

Deca rata

Romansirano svedočanstvo o sudbini dece sa Kozare
Posle Austrijanke, potresnog romana o Diani Budisavljević, Zoran Milekić je naslikao portret dece koja su preživela rat odvojena od porodice i u strepnji da više nikada neće videti roditeljski dom.
Kozara, 1941. Dve porodice beže od ustaša, Nemaca, smrti i neizvesnosti. Žene se ne odvajaju od dece dok muškarci traže zaklon i hranu. Nemila su vremena, treba spasti goli život. Svoj i život dece.
Dragoje, Jelena i Mika glavni su junaci ove priče. Prerano odvojeni od roditelja, odvedeni u logore Stara Gradiška i Jastrebarsko, potiskuju strah i gaje nadu da će videti roditelje, braću, sestre, bake i deke čim se za to ukaže prilika. Neki su čekali dve, neki tri godine, neki nisu ni dočekali sreću ponovnog okupljanja.
Ovi mali heroji morali su da budu mudri i strpljivi. Istinita priča o njima svedočanstvo je o veličini dečje nade i snage u teškim vremenima. I opomena da se ovakve priče ne zaborave.
„Kroz potresnu sagu o deci iz Drugog svetskog rata s Kozare, Milekić nam ispreda roman o neslobodi, univerzalnu priču o zlu i lažima, bežanju od nasilne smrti, logorima i kasnijem pristajanju na uslovnu slobodu — pod drugim imenom i u tuđoj konfesiji — ili pod svojim imenom ali bez vidljive verske i nacionalne određenosti u javnom prostoru dugog vremena bezbožničke idolatrije, koje je usledilo u čitavim decenijama posle stradanja.“
— Nebojša Jovanović
„I ovaj roman Zorana Milekića o sudbini dece logoraša, koja su zahvaljujući podvigu Diane Budisavljević i njenih saradnika preživela pakao Jasenovca, otima tu tragičnu i obavezujuću činjenicu od zaborava i doprinosi kolektivnom sećanju na zlo koje se obrušilo na jedan narod. Suočen sa istinom koju je spoznao, autor ostavlja neizbrisiv trag o vremenu, i živote svojih junaka urezuje u svest potomaka.“
— Tihomir Stanić
„Zoran Milekić, čuvar sećanja, još jednom nam otkriva tajne, kopajući po starim, nikada nezaraslim ranama. Ali neke rane i ne treba da zarastu — jer nam pokazuju da smo živi i da nismo zaboravili. Trudio sam se da se ne zaplačem. Stvarno sam se trudio… Nisam uspeo.“
— Branislav Janković
303 páginas impressas
Publicação original
2023
Editora
Laguna
Já leu? O que achou?
👍👎

Impressões

  • Анђела Кундакcompartilhou uma impressãoano passado
    👍Vale a leitura
    💡Aprendi Muito
    🎯Vale a pena

  • Jovana Stokićcompartilhou uma impressãoano passado
    👍Vale a leitura
    💀Assustador
    💡Aprendi Muito

  • b6729962658compartilhou uma impressãohá 2 anos
    👍Vale a leitura
    💡Aprendi Muito

Citações

  • b6729962658fez uma citaçãohá 2 anos
    Ништа време не лечи, лош је то лекар
  • b6729962658fez uma citaçãohá 2 anos
    И морамо се једном засвагда научити памћењу!
  • Dfez uma citaçãomês passado
    А веле да време лечи. Ништа време не лечи, лош је то лекар. Даје само неке дроге, траве, залечује, прави варку. Нема лека! Ничега нема. Биће само сећања. Остаће јој то лице, његове очи, образи, успомене.

Nas estantes

fb2epub
Arraste e solte seus arquivos (não mais do que 5 por vez)