Sidney Sheldon

Te je večeri Leslie unijela prvu bilješku u svoj novi dnevnik.

Dragi Dnevniče: Jutros sam upoznala čovjeka za kojega ću se udati.

Zadnja bilješka u dnevniku Leslie Stewart je glasila: Dragi Dnevniče: Vjenčanje je bilo prekrasno. Oliverova žena je vrlo lijepa.

Imala je na sebi ljupku bijelu vjenčanicu od čipke i satena, uskoga gornjega dijela, i bolero jaknu. Oliver je izgledao ljepši no ikad. Djelovao je vrlo sretno. Drago mi je.

Zato jer ću ga, prije no što s njim završim, natjerati da požali što se rodio.

Kad su im se ruke slučajno dotakle, kao da im je tijelom prošla struja.

Sjedili su razgovarajući o svačemu i ni o čemu, no riječi su im bile besmislene. Sjedili su za stolom, sputani nevidljivim zagrljajem, milujući se, vodeći strastvenu ljubav, goli i pohotni. Nisu imali ni pojma što jedu, što govore. Obuzela ih je drugačija, jača glad, koja nije prestajala rasti sve dok ni jedno ni drugo nisu više mogli izdržati.

Usred ručka Adam posegne za njenom rukom i reče promuklo: −

Jennifer...

Ona šapne: − Da. Hajdemo odavde,

Jennifer je čekala u krcatom predvorju dok se Adam prijavljivao na recepciji. Dobili su sobu u starom dijelu hotela Ptaza koji je gledao na 58.

ulicu. Vozili su se u jednom od stražnjeg niza dizala, i Jennifer se činilo da je prošla cijela vječnost dok su stigli do svog kata.

Iako se nije mogla sjetiti ničega s ručka, sjećala se svega iz hotelske sobe.

Još se godinama sjećala pogleda, boje tapeta i ćilima, kao i svake slike i komada namještaja. Sjećala se gradske buke koja je s ulice duboko ispod njih prodirala u sobu. Slike tog dana ostale su joj u sjećanju cijelog života. Sve joj je nalikovalo na magičnu, višebojnu eksploziju kao na usporenom filmu: Adam kako je skida; Adamovo snažno vitko tijelo u krevetu, njegova grubost i njegova nježnost, Smijeh i strast. Njihova glad što je prerasla u požudu koju je trebalo zadovoljiti, A kad ju je Adam počeo ljubiti, glavom joj je proletjela misao: Izgubljena sam.

Tijela su im se neprekidno spajala i razdvajala i svaki put je sve završavalo gotovo nepodnošljivom ekstazom.

Tko zna koliko sati kasnije, dok su mirno ležali, Adam reče: − Čini mi se da živim prvi put u životu.

Jennifer nježno pogladi njegove grudi i glasno se nasmije.

Adam je zbunjeno pogleda. − Što je tako smiješno?

− Znaš li što sam govorila samoj sebi? Da mi se nećeš više motati po glavi ako jedanput legnem s tobom u krevet.

On se okrene i pogleda je: − I...

− Prevarila sam se. Osjećam da si dio mene. Ako ništa drugo...

−oklijevala je − ...dio tebe jest moj.

Znala je da nije ispravno ono što čini. Znala je da to ne može potrajati.

Pa ipak, nikada nije doživjela takvu sreću, takvu euforiju. Ljubavnici su živjeli u posebnom svijetu gdje je svaki osjećaj bio uzvišen, i sreća što ju je Jennifer sada osjećala uz Adama bila je vrijedna svake cijene koju će kasnije platiti. A znala je da će je morati platiti.

Vrijeme je poprimilo drugačiju dimenziju. Prije toga Jenniferin život bio je točno podijeljen na satove i sastanke sa strankama. Sada je vrijeme mjerila minutama što ih je mogla provesti s Adamom. Mislila je na njega kad je bila s njim, i kad je bila daleko od njega.

Bila je obuzeta osjećajima koje do tada nije poznavala, niti ih bila svjesna. Nikada nije sebe zamišljala kao domaćicu, ali je za Adama htjela učiniti sve. Htjela mu je kuhati, spremati mu, pripremati ujutro odjeću.

Htjela se brinuti za njega.

Adam je ostavio nešto odjeće i obuće u stanu, pa je većinu noći provodio s Jennifer. Ležala bi uz njega promatrajući ga kako se uspavljuje i nastojala koliko god je mogla ostati budnom plašeći se da ne izgubi ni trenutak dragocjenog zajedničkog života. Naposljetku, kad više nije mogla držati oči otvorene, priljubila bi se uz Adama i zaspala, zadovoljna i sigurna. Nestalo je nesanice koja ju je toliko mučila. Nestalo je svih noćnih mora što su je opsjedale. Odmah bi se smirila čim bi se privila uz Adama.

Uživala je hodati stanom u Adamovim košuljama, a noću je nosila gornji dio njegove pidžame. Kad bi ujutro ostala u krevetu nakon njegovog odlaska, otkotrljala bi se na njegovu stranu ležaja. Voljela je blag miris njegovog tijela.

Činilo joj se da su sve popularne pjesme napisali za nju i Adama, i pomislila bi: Noel Coward je imao pravo. Nevjerojatno je koliko jačina

muzika može biti snažna.

U početku je mislila da će silna fizička privlačnost što su je osjećali jedno prema drugom s vremenom popustiti, ali se ona umjesto toga pojačavala.

Otkrivala je Adamu pojedinosti o sebi koje još nikome do tada nije ispričala. Uz Adama nije bilo maske. Uz njega je bila prava Jennifer Parker, bez ikakvih tajni, a on ju je ipak ljubio. Bilo je to čudesno. Kao što je bio čudesan smijeh i radost što su ih dijelili.

Mada joj se to činilo nevjerojatnim, svakim je danom sve više ljubila Adama. željela je da njihova sreća vječno potraje, iako je znala da će joj doći kraj.

Mučila ju je i bojazan da će se Adamu nešto dogoditi kad nije uz nju i da to neće saznati sve dok o tome ne pročita negdje ili ne čuje u vijestima.

Nikada s njim nije pričala o tim strahovanjima.

Za doručkom joj je Adam rekao: − Što god se dogodilo, htio bih da nešto zapamtiš...Ti si jedina žena koju sam ikada istinski volio.

Tada je došla bol.

− Kad ću vas opet vidjeti? − upita Michael.

− Nikada, gospodine Moretti.

Promatrao ju je kako odlazi.

Bogamu, pomisli, kakve li žene! Odjednom je postao svjestan erekcije, pa se nasmiješio jer je znao da će biti njegova, na ovaj ili onaj način.

Iskorištavao je žene cijelog života, i nije ni pamtio koliko su mu strastvenih partnerica njegova tamnoputa ljepota i prirođena grubost dovele u krevet.

Michael Moretti je u osnovi prezirao žene. Bile su i suviše meke. Nisu imale duha. Na primjer, Rosa. Ona je kao malo kućno psetance koje radi sve što joj se kaže, razmišljao je. Vodi kućanstvo, kuha mi, jebe se sa mnom kad mi se jebe, zaveže kad joj kažem da zaveže.

Michael još nije upoznao ženu s duhom, ženu koja bi imala hrabrosti da mu prkosi. Jennifer Parker se usudila da mu spusti slušalicu. Što je ono rekla?

Ni najmanje me ne zanima ni što biste rekli, ni učinili. Razmišljao je o njenim riječima i nasmiješio se. Ima krivo.

On će joj pokazati koliko ima krivo.