Ako dugo gledaš u ponor

Svako ima pravo na samoću, i na odlazak.

Oni rukama rekoše istinu, a mi slagasmo jezikom i ustima.

Nevažan čovjek ima potrebu da izgubi vrijeme u važnom poduhvatu.

„On dva predmeta predaje… ponekad tjera vjetar kapom, a ponekad tjera vodu uzbrdo.“

Svako je talac hljeba koji jede.

Jednog dana, na ulici, profesor Sipac ugleda dobre ženske batake. Odmah promijeni pravac kretanja i krenu za poželjnim komadom.
Dok je užurbano koračao, profesor pomisli: „Svijet je otišao bestraga, ali, zašto ja jurim za njim?“

je i postigao to što je želio – kad propadneš, to znači, bio si nešto.

Šeta, šeta, šeta. Dugo on šeta u prirodi, ali nikako od sebe da pobjegne.

Kad prihvatiš blud, sakriju te! Kad ne prihvatiš blud, obrukaju te!

Vidjela sam to, osjetila sam to, i tvrdim: na samom dnu postoji olakšanje.