Divlja privlačnost

Živjeti s muškarcem. Dopustiti mu da vidi njezinu jutarnju rutinu. Morati dijeliti prostor u ormaru. Trebati se konzultirati s nekim kad izjuri u ponoć jer mora pojesti sladoled.

Duboko je udahnuo. Neće učiniti što je tražio. Naravno da ne. Jer ako je potraži u rječniku, nalazila bi se pod TVRDOGLAV/A.

Kad je zamislio svoj svijet bez nje, nešto smiješno se dogodilo u njemu.

Smrznuo se.

Ja sam uvijek bio taj koji je odlazio od bilo koje žene u mom životu.«

»Da. Pobrinuo si se za to. Uvijek reći i učiniti pravu stvar i održavati sve varljivo plitko i ležerno tako da si sam. Pobrinuo si se za to. Jer tako nećeš biti povrijeđen.«

Ali znala je. Osjećala se ovako zbog njega. Nitko drugi osim Della to ne bi mogao učiniti, kako se kretao u njoj, vrelih i napetih mišića pod njezinim prstima, tamnih očiju žestoko i strastveno uprtim u njezine.

Nema ništa protiv dobre staromodne ljubavne afere. No taj dio s ljubavlju nije za njega. Nedostajao mu je gen za trajnu vezu i sposobnost da voli i da bude voljen na taj način.

Dell bi prešao preko svega, bio je to dio njegovog ležernog šarma. Ništa ga nije nerviralo.

Bio je to njezin miris, pomislio je. Drogirao ga je. Oglupio. Možda je to bila i njezina koža, tako blijeda u usporedbi s njegovom, tako mekana i varljivo krhka izgleda.

Dovraga. Bila je to ona. Sve u vezi nje.

»Mmm«, rekla je kao odgovor na njegov dodir, kao da se možda ni ona ne može zasititi njega.

Jer ona nikad zapravo nije morala biti snažna. A kako se pokazalo, ono kad ti govore da si snažna i ono kad zapravo jesi snažna su dvije vrlo različite stvari.