Šuma Smrti

Kratko ga je promatrala. Bila je zaljubljena, shvatila je to tijekom protekle noći. Njegov čudnovati šarm, njegova blaga osobnost unutar te otrcane kožnate jakne, puna topline i suosjećanja. On je istovremeno bio i svjetlost i tama. Uvukao se u nju i čeznula je za njim kad nije bio uz nju.

Dok su šetali prema žrtvenom hrastu, Louise je uživala u osjećaju Eikove tople ruke u svojoj, u tome kako joj je prelazio palcem preko kože. Šumski mir, sunčeva svjetlost i zvuk pasa koji su trčkarali malo ispred njih. Tu i tamo stali bi i poljubili se, a ona bi oslonila obraz u njegovu kožnatu jaknu dok ju je držao u zagrljaju.

Tako divno, tako spokojno. Louise je htjela samo utonuti u trenutak.

Najljepša hvala mojemu mužu Larsu, njegovim prekrasnim kćerima Caroline i Emmi i mom divnom sinu Adamu, koji uvijek imaju razumijevanja kad posve utonem u pisanje. Vi ste ono najbolje što imam.

Sara Blædel

Sve to kao da se poklopilo posve slučajno. Ali Louise je osjećala da joj, unatoč što je to pomalo zastrašujuće, zapravo odgovara prihvatiti čitavu situaciju i prepustiti se struji. Da, bila je spremna za ovo. Nešto je unutar nje napokon sjelo na svoje mjesto.

Otvorila je oči i pogledala Eika, koji je, usredotočen, vozio, pjevušeći u sebi. Više nije bila sama.