Umrijeti bez stresa

Mi svaki mali pomak u životu moramo platiti gutajući. Ili riječi ili spermu.

Žudnja ponekad postane neizdrživa pa prelomiš. Zakoračiš u sreću za koju znaš da ima rok trajanja. Kakve to veze ima? Jebeš život bez sušenja grla kad ga iznenada ugledaš na ulici.

Vječne ljubavi nema. Svadba je uvijek početak kraja jedne ljubavi.

Za koji kurac žene od jedanaeste moraju nositi grudnjak? Starice u devedesetoj imaju u ormaru grudnjak „za doktoru“ i „grudnjak za u grob“. Mi i stare i mrtve moramo biti „seksi“? Preciznije, mi ni stare ni mrtve ne smijemo biti opuštene? Naša je normalnost žicom okovana.

Moj sin želi da Krešimir postane predsjednik Evrope. Zbog toga siroče ide na instrukcije iz povijesti. Svi političari jedino znaju lagati i krasti. Kome za to trebaju instrukcije?

Zašto rađamo? Zato jer nam nitko nije rekao da će djeca postati ljudi? „Voli samoga sebe“, rekao je Isus.

Da sam prije ulaska u prvi znala o braku ono što znam danas kad izlazim iz trećeg, nikad se ne bih udala. Previše love i živaca ulagala sam u promašene investicije. Biti nesretan sâm bolje je nego biti nesretan udvoje.

i mrko gledali na sirote „talente“. Ženice, ili su imale brdo dlaka na glavi ili brdo sala na sebi, uvijek bi se ženskasto kikotale.

Meni, ludoj borkinji za ženska prava, svaki bi se put učinilo da su muškarci u žiriju nekako „prirodniji“ i

Ni moji mi porodi nisu ostali u uspomeni kao neka velika „sreća“. Bolovi, deranje medicinskih sestara, prostakluci ginekologa, ležanje na nosilima na podu poslije poroda, jedno kupatilo na dvadeset krvavih žena, dijete koje urla i danju i noću, muž kome se ništa u životu nije promijenilo.

Od mene se čitav život očekivalo da govorim kako je porod i rađanje moje djece bio „najsretniji trenutak“ u mom životu. Nemam problema s tim. Nije.