Njen pogled nije više bio onako začuđen, sada je bio tužan, tužan na način na koji te gledaju ostavljeni ljudi, oni pred kojima se razastiru izgovori dok se bezglavo bježi od te nepodnošljive tuge koja zarobljava i veže. I ja sam htjela pobjeći, što dalje, u meku ugodnost vlastitog života, više ništa nije tako tužno, nije tako strašno kao nekad, samo što dalje, mimo prošlog, mimo utvarnog, mimo onog prije, u čije provalije ne želim da upadam.