Ono što John radi, mislio je Luke, tipično je za iskusnog epidemiologa pred zadatkom da razbije nepoverenje svesti ogrezle u lažnoj sigurnosti moderne civilizacije. „Anestetizirana“ svest priznaje jedino opasnosti koje nisu pod nosom. Jedino krize u Etiopiji, Iranu, Kongu, Maleziji. Čim se s njima suoči kod kuće, nastoji, po naopakom nagonu održanja, ne da ih savlada, nego da ih obezvredi. Zato John na prisutne nije pucao teškom artiljerijom istine o psećem besnilu. Neutralnim je pitanjima prosto detonirao bombe koje su u podsvesti većine već bile ugrađene. Bio je to metod kriminalne priče. Opasnost se uviđala sporo, preko rasturenih, naoko nezavisnih događaja, koje je um prinudno spajao u celinu. Užas se akumulirao lagano. Stečeno saznanje postajalo je trajno. A ta trajnost najjača je osnova za otpor.