Oduvek sam voleo ovu Rumijevu pesmu. Kasnije me je i jedan mudar prijatelj posavetovao: „Prihvatanje je početak promene.“
Još jednom, poruka je zauvek ista: dočekajte goste bez unutrašnjeg osuđivanja i bez otpora, i promeniće vas, „očistiće vas“ iznutra. Pravo pitanje glasi: „Kako?“, naročito kada oni deluju mračno, neprijateljski, zlobno.
Knjiga Proces prisutnosti Majkla Brauna, izdata pre nekoliko godina, pružila nam je jasan i bezbedan način. Majkl nam često govori: „Ne ubijajte glasnika. Primite poruku.“ „Glasnici“ su ljudi i situacije koje nas „uznemiravaju“, naizgled nam se suprotstavljaju ili nam umanjuju značaj. „Glasnici“ su neintegrisana, još nerazrešena emocionalna sećanja i ožiljci iz ranog detinjstva koji se javljaju kroz tekuća, „odrasla“ iskustva. Poput zanemarene dece, neće nas ostaviti na miru, već će nastaviti da se „prikazuju“ u našem svakodnevnom životu u vidu pojedinaca, događaja i okolnosti koje nam izazivaju bol i neprijatnost. Često se ispoljavaju kroz jednu od tri osnovne emocije: bes, strah ili bol.