Colleen McCullough

U čemu je ta tajna noćnog neba? U tome da se podiže plavi poklopac dana i čovjeku se dopušta da zaviri u vječnost? Samo pogled na prostranu panoramu zvijezda mogao je uvjeriti čovjeka da beskraj i Bog postoje.

Mi smo ono što jesmo, to je sve. Kao one ptice iz stare keltske legende koje s trnom u grudima pjevaju i umiru. Zato što moraju, zato što ih nešto tjera na to. Možemo znati da postupamo pogrešno čak i prije nego nešto uradimo, ali ta spoznaja ne može utjecati na ishod niti ga izmijeniti, zar ne? Svatko od nas pjeva svoju malu pjesmu uvjeren da je to najljepša pjesma što ju je svijet ikad čuo. Shvaćaš li? Mi sami stvaramo trn za sebe, i nikad ne zastanemo da razmislimo o cijeni. Sve što znamo, to je trpjeti bol i govoriti sebi da je stvar vrijedna žrtve.