»Ponekad ne razumijem ni samog sebe, Ruby Bell.«
Otvaram usta da nešto odgovorim, ali ih ponovno zatvaram. Imam osjećaj da je po prvi puta iskren prema meni i ne želim to upropastiti odbacujući njegovu ispriku. Zato šutim. Toliko sam dugo tiha da bi to zacijelo bilo kojoj drugoj osobi bilo neugodno, ali James i ja — mislim da bismo se mogli satima gledati u tišini, samo pokušavajući zaviriti iza zida onoga drugoga.