Jasenka Lalović

– Snaga nije kuraž, još manje junačenje. Snaga se mjeri trpljenjem, koliko može da se izdrži.

Život ti je ka voda. Ona se ne opire preprekama koje se pred nju nađu, ona ide svojim putem. Rijeka teče drugoj rijeci, ne zato što je veća, no zato što je niža. Velike vode na svom dalekom putu teku zahvaljujući poniznosti zbog koje joj druge vode pritiču. Svaka poniznost nije poništavanje sebe, mada se tako čini. Tako se raste.

Oduvijek se narod najlakše porobljavao strahom

Sad znam da smo čuvali jedno drugo od sebe.

– Nije li to ljubav, ona najviša

Obje glave se obrnuše put nje misleći da nije tačna u glavu.

Cijeli pusti život potrošismo zbrajajući ono što nam ne treba. Tek sad to vidim, al mi je pozno. Sad znam da je bilo moje samo onoliko kolko sam plućima zafatio zraka. Jednako ga udišu i bogataš i siromah. Cijeloga vijeka vjerova sam da treba sticat da bi se imalo, a nijesam znava da ništa od toga i nije bilo moje. To što neđe piše moje ime ne znači ništa. To se Bog poigrava i iskušava da vidi kad će nam i oće li nam ikad biti dosta. Dade nam da su naše samo dvije stope kolko se možemo oprijet na zemlju. Ni manje, ni preko toga. Tek kad čeljade pasa na onaj drugi svijet, dobije malo više. Dva metra zemlje da se ispruži.

Cijeli pusti život potrošismo zbrajajući ono što nam ne treba. Tek sad to vidim, al mi je pozno. Sad znam da je bilo moje samo onoliko kolko sam plućima zafatio zraka. Jednako ga udišu i bogataš i siromah. Cijeloga vijeka vjerova sam da treba sticat da bi se imalo, a nijesam znava da ništa od toga i nije bilo moje. To što neđe piše moje ime ne znači ništa. To se Bog poigrava i iskušava da vidi kad će nam i oće li nam ikad biti dosta. Dade nam da su naše samo dvije stope kolko se možemo oprijet na zemlju. Ni manje, ni preko toga. Tek kad čeljade pasa na onaj drugi svijet, dobije malo više. Dva metra zemlje da se ispruži.

Zarad toga što nekim narodima nijesu pripala radovanja ka drugima. I kad ih strefi kakva sreća, oni se od nje brane, jer im nikad ne sluti na dobro. Neki narodi su ubiveni od života. Žive, a ka da nijesu živi. Samo koporu.

Lako je lažima da budu dopadljive kad imaju stotinu lica. Zarad toga i jesu bez obraza.

Teška su odlaženja, ma su teži ostanci. Onome što ostaje na težinu razdvajanja pridodaje se čekanje. Za toliko je, makar za zeru, lakše onima što odlaze.