Problem je što ljudski mozak nije napravljen da nas čini srećnim i ispunjenim. Napravljen je da bismo preživeli. Ovaj organ star dva miliona godina uvek traži ono što je pogrešno, ono što nas može povrediti, tako da možemo ili da se borimo protiv toga ili da pobegnemo. Ako dozvolimo da nas ovaj drevni softver za preživljavanje vodi, kakve su nam šanse da uživamo u životu?
Neusmereni um prirodno radi u režimu za preživljavanje, stalno identifikujući i uvećavajući potencijalne pretnje našoj dobrobiti. Rezultat: život ispunjen stresom i strepnjom. Većina ljudi živi tako, pošto je to linija manjeg otpora. Donose nesvesne odluke, na osnovu navika i uslovljavanja, prepušteni na milost svom umu. Pretpostavljaju da je to neizbežan deo života, biti frustriran, pod stresom, tužan ili ljut, drugim rečima živeti u stanju patnje.
Radujem se da vam kažem da postoji drugi put: onaj koji uključuje usmeravanje misli tako da um radi kako vi kažete, a ne obrnuto.
Ovoga puta sam ja izabrao. Odlučio sam da neću više da živim u stanju patnje. Odlučio sam da ću uraditi sve što je u mojoj moći da živim u prelepom stanju do kraja života i da postanem primer da je to moguće! Ne postoji ništa gore od bogatog i privilegovanog čoveka ili žene koji su ljuti i nezahvalni!