Joanne Harris

Moja mjenjolika kći. Izrasla si tako hrabra i divna, znatiželjna i moćna. Nedostajat ćeš mi, ali znam da i ti moraš krenuti dalje. Pokušala sam te zadržati. Pogriješila sam. Djeca nam nisu dana da ih zadržimo, već da ih damo budućnosti

Ispovijed je možda dobra za dušu. Ali ljubav je još bolja. Ljubav nas iskupljuje čak i kada mi sami smatramo da to nije moguće

Moja djeca su napokon odrasla, a sada umjesto gubitka osjećam neobičnu vrstu potencijala.

Uvijek postoji taj jedan trenutak prije oluje kada se čini da se vjetar predomislio

Trenutak kada zrnce kakaa otpusti svoj miris u zrak: miris prženja, i začina, i soli; i krvi; i vanilije; i boli u srcu.