Semezdin Mehmedinović

Čime se ti baviš?“, pitao me je.

„Pišem.“

„Za koga?“, pitao je.

Meni se dopalo to pitanje. Ne „šta pišeš?“, već „za koga?“, a to dolazi iz slavenskih represivnih društava, u kojima je pisanje uvijek povezano sa služenjem određenoj političkoj ideologiji

to isto ne bih mogao reći za sebe, jer ja i danas, eventualno, znam samo ono što ne želim, i tu se moja projekcija sebe u budućnosti završava.

Postoji samo jedan doista ozbiljan filozofski problem – ko će nakon ručka oprati suđe?“

I tako, prošlost je stigla za mnom, na meksičku granicu. Kao ukleti Holandezi lutamo u daljinama i usput nabasavamo na tragove svog svijeta, na nemogućim mjestima, tamo gdje to najmanje očekujemo. I kamo god dođem, ja neprestano stižem kući.

Hirurg tvrdi da je pojavljivanje kamena posljedica čestih dehidracija. Psihijatar tvrdi da je stvaranje kamena u tijelu posljedica „neprocesuirane tuge“

U filmu Twelve Monkeys, bez odobrenja Lebbeusa Woodsa koristili su stolicu koju je on dizajnirao, pa ih je tužio i naplatio milionsku odštetu

Ali nije bio odžačar. Bio je neko drugi. Život je skladište pogrešnih pretpostavki

Ja mislim da je prevođenje poezije moguće do određene tačke, a da jedan dio uvijek ostaje nevidljiv

Šteta što nije snimljena. Ali to je uvijek tako. Najvažnije fotografije nikada ne budu snimljene

Na putu do džamije bio sam u jedinoj obući koju sam, na kraju rata, još imao, crnim sandalama